Prvi dani kod kuće – najčešće brige i nedoumice

U zavisnosti od toga na koji način je Vaša beba došla na svijet – prirodnim porodjajem ili carskim rezom – nakon 2, pa do maksimalno 5 dana, ukoliko je sve prošlo u najboljem redu, stižete kući sa novim članom porodice. Bez obzira na to da li ste već radjali, novi član je novi član, i njegov dolazak unekoliko mijenja životnu rutinu i raspored u svakom domu.

U slučaju da se kao majka odnosno roditelj ostvarujete prvi put, svakako očekujte suočavanje  sa jednom potpuno novom,izmijenjenom stvarnošću. Koliko god da ste se pripremali, čitali, slušali, na razne načine se informisali o tome kako izgleda život sa bebom, kada se sami nadjete u toj novoj situaciji, sve će vam biti novo i nepoznato. Nakon prvog porodjaja svakako ih je najviše, ali, kao što rekosmo,  i sledeća beba donosi nove nedoumice i prilično mnogo promjena.

Prve nedjelje kod kuće mogu biti ispunjene mirom i staloženošću ili pune uznemirenosti i nervoze. To najčešće zavisi od roditelja odnosno njihovog odnosa prema novonastaloj situaciji. Roditelji uvijek treba da imaju na umu da za sve postoji rješenje, a beba ne zna kakva su Vaša očekivanja, niti zna za Vaše strepnje.  Ona ima samo osnovni instinkt opstanka i urodjeni nagon da zna kako to da ostvari. Zato je važno da je majka opuštena i  smirena jer će  tako najbolje pomoći svojoj bebi.

U prvim danima beba tek upoznaje svoje ukućane i najbliže, a majka i beba počinju da uspostavljaju zajednički ritam, što je i najvažnije u početku. Možda majci najviše prija da bude sama sa bebom, a možda joj je potrebna  pomoć. 

Ako je u porodilištu već uspostavljeno dojenje, po dolasku kući treba nastaviti  istim tempom. Ukoliko majka nije imala mnogo kontakta u porodilištu sa bebom ili ako ona nije dovoljno sisala, moguće je da će kući doći sa prepunjenim i nabreklim grudima. 

U tom slučaju treba pripremiti hladne obloge, stavljati ih  na grudi, I redovno ih mijenjati kada se ugriju. Bebi treba što češće  nuditi da sisa. Dojenje je često puta predstavljano ne samo kao prirodni proces  hranjenja novorodjenčeta, već i kao vrlo specifična veza izmedju majke i bebe  (što ono nesporno i jeste), koje zahtjeva posebne uslove, tišinu, odvojenost. Nekada je upravo tako, a nekada nije, jer dojenje  ne zahtijeva mir, tišinu i izolaciju pod svaku cijenu. Gdje god je majci prijatno i bebi će biti prijatno, nema odredjenog mjesta ili idealnog načina i vremena.  

Nemojte se iznenaditi što će u prvim danima  beba jesti jako malo (40-80g mlijeka po obroku). Ali zato će zahtijevati da jede  često. Njen želudac je još jako mali i ne može drugačije. Neke bebe sisaju otprilike  u razmacima od  2-3 sata dok će neke češće biti gladne. Kako da znate kada je beba gladna? Ona vam to može saopštiti na više načina: intenzivnim plačom ili suptilnije – pokušavaće da stavi ruku u usta, da udara svoje usne ili će jednostavno okretati glavu ka dojci.

Nemojte da vas iznenadi ni prvobitni gubitak na težini – novorođene bebe u prvim danima mogu da izgube oko 7% svoje težine. Iako je to sasvim normalno, važno je da hranite bebu na svaka 2-3 sata dok ne povrati težinu i nastavi da napreduje.

Takodje, prvih dana beba uglavnom spava. Znamo da kažemo, jede i spava, odnosno sisa i spava.U budnom stanju zdravo novorođenče može da bude mirno i relaksirano, ili budno i motorički vrlo aktivno, ili pak budno uz plač.

Ono što je česta nedoumica i razlog za brigu roditelje, jeste i stolica kod novorodjenčadi. Ukoliko je na prirodnoj ishrani, ne povraća i mirna je između podoja, zdrava beba može da ima stolicu posle svakog obroka. Međutim, to može da bude i rijeđe, pa čak i da ”preskoči”  po nekoliko dana, bez ikakvih posljedica.

Kupanje bebe sledeća je “velika briga” osobito  onih žena koje prvi puta postaju majke – koliko često, kako, čime…

Prilikom kupanja mnoge majke strepe da će ispustiti ili povrijediti svoju bebu, ali uz malo prakse shvatiće da je to veliko uživanje i prilika za zbližavanje.  Dakle,veoma je bitno, kao i u svemu što radimo – ne paničiti, osloboditi se straha, a u ovom slučaju prosto se opustiti I uživati. Kao što to obično patronažne sestre vješto demonstriraju prilikom prve posjete bebi i majci kod kuće,  beba se u prvim danima nakon rodjenja kupa preko ruke, u kadici napunjenoj toplom vodom ,temperature 37-38 oC, u toploj prostoriji na otprilike 26 oC . Većina novorodjenčadi ne voli da se kupa, pa se kupanje ne mora sprovoditi svakog dana. Dovoljno je bebi svakog dana oprati lice, vrat, ruke, guzu i ovaj postupak biće dovoljan izmedju dva prava kupanja. Ukoliko beba voli i uživa u kupanju,postupak sprovodite  svakodnevno, jer  su bebe ipak  prethodnih 9 mjeseci provele u plodovoj vodi. Za ličnu higijenu bebe preporučuje se koristiti kupke i mlijeka namijenjene osjetljivoj bebinoj koži,  kao i ulja koja zadržavaju vlažnost, čine kožu mekom, ublažavaju kolike, a važna su i kod masaže beba. Ne preporučuje se korišćenje pudera kao ni  parfimisanih preparata jer mogu izazvati alergijske reakcije bebine kože.

Jedna od promjena koju donosi dolazak novog člana porodice, jeste i prilagodjavanje doma odnosno stvaranje bebi kutka u njemu. Mnogi roditelji kada saznaju da će dobiti bebu razmišljaju prije svega kako da urede sobu, prilagode životni prostor i osiguraju maksimalni komfor  za svog princa ili princezu. Ipak, mnogi roditelji možda nemaju dovoljno finansijskih sredstava da opreme sobu za bebu, ali to ni ne treba da opterećuje jer je bebi u prvim mjesecima zaista najvažnija roditeljska ljubav i pažnja. Bitnije je fokusirati se na važne stvari i naoružati  se strpljenjem za sve što se može očekivati tokom adaptacije, ali i samog odrastanja, jer će bebi u prvim mjesecima, pa i godinama biti potreban samo jedan mali kutak i mnogo ljubavi.

Naravno, nije nevažno unaprijed pripremiti sve one neophodne sitnice bez kojih znate ne možete funkcionisatiiI za koje znate da ih morate imati, pa čak i samo “ za svaki slučaj” jer ćete tako biti sigurniji, mirniji, samopouzdaniji. Spisak tzv.”prve kupovine” za bebu nije uvijek isti i preporuka je koja ce pomoći da se “ne zaboravi” ovo ili ono, ali svakako je samo smjernica roditeljima kako se najbolje moguće u okviru svojih mogućnosti pripremiti za dolazak bebe.

Na kraju, bezbroj je pitanja i sitnica koje  mogu trenutno izazvati brigu, često puta neosnovanu i definisanu kao posljedicu nesigurnosti i prevelike želje da se uradi najbolje. Nekada to ide sve  do straha praćenog panikom što još više otežava situaciju i čini je naizgled bezizlaznom. Posebno se to odnosi na “vanredna” stanja koja su , recimo, uzrokovana pojavom povišene temperature, pojačanog bljuckanja, problemima sa dojenjem,  kolikama…Nije na odmet znati kome se u tom  trenutku obratiti za stručnu pomoć i savjet. Na raspolaganju je sigurno puno različitih vrsta pomoći i podrške. Prvi kontakt tokom trudnoće trebalo bi da bude ginekolog koji vodi trudnoću, a nakon porodjaja – prva 3-4 dana - patronažna sestra. Ako je potrebno, patronažna sestra može dolaziti i duže. Nakon toga podršku tokom prvih godina djetetova života pruža izabrani pedijatar. Ljekar opšte  prakse takođe bi trebalo da je dostupan i on svakako  može uputiti na druge sektore  zdravstvene zaštite ako se ukaže potreba za tim. I na kraju, savjetnici za dojenje vrlo su iskusni stručnjaci bilo da su aktivni u sklopu nacionalne zdravstvene službe ili pak privatne prakse ili u okviru NVO sektora, roditeljskih udruženja isl. Kod nas veoma aktivno Udruženje Roditelji osim podrske savjetnica za dojenje, sigurno će biti spremno i raspoloženo da uputi i pomogne.