Kada govorimo o dojenju, nema dileme oko toga da je dojenje majčina i bebina prirodna i instiktivna potreba, a da je mlijeko idealna hrana za novorođenče. Činjenica koju niko ne može osporiti često puta majkama koje iz nekog razloga ne mogu da doje – uopšte ili u mjeri u kojoj bi željele – može izazvati osjećaj krivice jer svojoj bebi ne mogu dati upravo to – najbolje i najprirodnije. Često forsiranje dojenja kao takvog i opšte prihvaćena teza da svaka žena može da doji,majkama ne pomaže mnogo ukoliko postoje stvarno opravdani razlozi zbog kojih dojiti ne može ili ne onoliko koliko bi bilo optimalno i bebi potrebno za napredovanje.
Šta još reći o dojenju, u poslijednje vrijeme gotovo neiscrpnoj temi,predmetu edukacija I brojnih studija,a ne zapitati se npr. zašto u Crnoj Gori samo 19% majki doji, u zemlji gdje porodiljsko odsustvo traje 12 mjeseci i gdje je važnost majčinog mlijeka od davnina opšte poznata. Složićete se, prilično poražavajući rezultat odnosno statistika.