DA LI SMO SPREMNE ZA BEBU? - pitanje koje se ili uopšte ne postavlja ili predstavlja temu o kojoj se u brojnim prilikama i razdobljima života  može pričati, diskutovati, složiti se u trenutku oko jedinog ispravnog odgovora ili pak imati potpuno oprečne stavove.

Kad kažemo “ne postavlja", mislimo prije svega na to da je nekako logično da mlada žena treba da postane majka, da to planira i to se podrazumijeva po sebi. Ipak, ne treba zanemariti ni činjenicu da neke žene drugačije razmišljaju ili se opet ne osjećaju u isto doba jednako zrele za tu ulogu.

Dakle, na pitanje “da li smo spremne za bebu” odgovor je strogo individualan i dijelimo ga, slobodno možemo reći iz iskustva koje prenose žene,  na fizičku i mentalnu odnosno emotivnu spremnost.

Trudnoća kao i kasnija intenzivna briga za novorođenče zahtijeva prije svega dobro zdravlje i fizičku kondiciju. Preduslov zdrave trudnoće je zdrava majka odnosno trudnica. Nositi bebu u stomaku 9 mjeseci, iako smo kao žene predodređene za to, ipak nije tako “običan posao” i fizička spremnost odnosno dobra kondicija svakako je najbitnija u ovom smislu. Prije svega mislimo na predispoziciju za zdravu i “laganu” trudnoću, sa što manje tzv.trudničkih nelagoda, zatim i na kraći i lakši porodjaj, na kraju i na brži oporavak nakon njega.

Stručnjaci se slažu oko nekih predispozicija kao i  rizika na koje treba obratiti pažnju prilikom planiranja trudnoće. Tako višak kilograma nosi sa sobom povećan rizik od dijabetesa, povišenog krvnog pritiska tokom trudnoće, zatim i veću vjerovatnoću da se porođaj mora obaviti carskim rezom. Na drugoj strani, potencijalne rizike nosi i manjak kilograma odnosno nedovoljna težina. Iako se većina žena plaši gojenja u trudnoćiiI strepi od nemogućnosti brzog vraćanja na  “staru kilažu”, manjak kilograma u startu  sigurno im neće obećati povratak tzv.djevojačke linije, dok tokom trudnoće može predstavljati problem. Ono za šta ga obično stručnjaci vezuju jeste mogućnost prijevremenog porođaja uz istovremeno rađanje bebe sa smanjenom tjelesnom masom. U periodu planiranja trudnoće, kao i tokom same trudnoće, ne savjetuje se držati bilo kakve dijete, naravno, osim u slučajevima kada ih ljekar propiše. Korekcija ishrane trebalo bi da počne prije trudnoće i da se bazira na usvajanju zdravih navika kao i na povećanju fizičke aktivnosti za postizanje bolje forme. Rigorozne dijete i inače mogu dovesti do brojnih neželjenih posljedica po zdravlje žene, a u trudnoći uz to mogu dovesti do prijevremenog porođaja.

U očuvanju čovjekovog zdravlja ključne su zdrave navike. Ništa drugačije, naravno, nije ni u trudnoći. Zdrave navike koje neizostavno podrzumijevaju balansiranu i zdravu ishranu i fizičku aktivnost još su bitnije u ovom periodu. Pušenje i alkohol nećemo ni spominjati, ali ako ste npr.pušač, neka trudnoća bude još jedan dodatni podsticaj da duvan ostavite zbog dobrobiti svoje bebe. Što se fizičke aktivnosti tiče, takođe je neizostavna, ali ako se radi o konkretnim vježbama koje radite, sigurno je da će Vam pravilan odabir vježbi pomoći da bolje podnesete trudnoću, gdje opet ne treba zaboraviti obaveznu i stalnu  konsultaciju sa ljekarom. Vremenom treba prilagođavati i mijenjati  vježbe koje radite, kao i njihov intenzitet, i tu je veoma važno konsultovati nekoga ko je stručan. Pored vježbanja,  šetnje i  plivanje su dobre preporuke u trudnoći. Ukoliko se aktivno ili rekreativno već bavite sportom, uz konsultacije  sa ljekarom sigurno ćete nastaviti isto i prilagođavati aktivnosti tokom odmicanja trudnoće, ali ako to nije slučaj, nikako se ne preporučuje počinjati intenzivnije treninge. Koliko god smo naglasili dobru kondiciju kao preduslov za zdraviju, lakšu trudnoću i ugodniji postporođajni period, ipak se ne treba pretjerano opterećivati brojem kilograma koje dobijate razvojem trudnoće, pogotovo ako se dobijaju postepeno jer se na taj način smanjuje intenzitet nelagodnosti koje ih obično prate – umor, proširene vene, nastanak strija isl.

Kad je riječ o emotivnoj spremnosti, nema pravila i nema preporuka. Nesporna je činjenica da je trudnoća nešto posebno, gotovo veličanstveno i da se taj period zajedno sa rađanjem novog života smatraju  jedinstvenim i najljepšim događanjima u ženinom životu. Naravno, preduslov je njena spremnost za ostvarivanje majčinstva koja proizilazi iz njene želje i potrebe. Složićemo se da je ta spremnost odnosno želja individualni stav i osjećaj svake žene. Ipak, uvijek je ovo u nekoj mjeri i period kada se javljaju određeni lični  strahovi i očekivanja od sebe u ulozi roditelja. I sama trudnoća, pa čak i samo prvobitno saznanje o njenom postojanju, uzrokuje brojne psihičke promjene, kako kod žene, tako i kod budućeg oca. Isto važi i za roditeljstvo koje, koliko god bilo željeno, mijenja partnere i njihov život iz korijena. Ono prvo što se od svake trudnice očekuje, jeste da prihvati sopstveno novo stanje kao realnost i prirodan proces .Iako se to nekako podrazumijeva, ipak svaka trudnica na početku trudnoće mora da na realan i ispravan način shvati i prihvati  da unutar nje raste novo biće koje će doći na svijet za par mjeseci i da to, koliko god bilo prirodno, nije baš uvijek  jednostavno. Kada se beba u stomaku razvije i poraste, kada se već pokreće i osjeća, ovo prihvatanje je mnogo lakše. Neka novija istraživanja pokazala su da majka i dijete imaju mnogo jaču povezanost dok je ono još u stomaku, nego što se to smatralo  ranije.  Sasvim je izvjesno da su majka i beba odnosno njeno dijete u prenatalnom periodu  povezani i  fiziološki i emotivno. Brojne psihološke promjene se javljaju već u trenutku u kome žena shvati da je trudna. Kako trudnoća odmiče, i izazovi se mijenjaju, završavaju  jedni, a počinju novi procesi  i očekuju se različite psihološke promjene u pojedinim periodima, ali ni za jednu od njih ne može se tvrditi da je univerzalna niti je predstaviti  kao “simptom”. Neki procesi i problemi se ispolje kod gotovo svih trudnica, ali ipak ne treba zaboraviti da je svaka trudnoća specifična i različita, pa čak i ona druga, treća kod iste žene.

Ipak, postoji par stvari o kojima bi trebalo razmisliti onog trenutka kada se počne razmišljati o materinstvu odnosno kad se javi želja za rađanjem djeteta. U okviru tog razmišljanja mora se uzeti u obzir dosta faktora, od kojih neki nisu ni fizičke, a ni psihološko-emotivne prirode. Ako znate odgovor na pitanje zašto  želite bebu, jer je to ipak stav odnosno želja zasnovana na emociji, morali biste razmišljati i šire - da li i vaš partner želi bebu, kako će dolazak bebe uticati na Vas i Vašu porodicu, jeste li spremni da promijenite način života, kakva je Vaša socijalna situacija, jeste li zadovoljni postignutim i možete li bilo šta na neki način  izgubiti dolaskom bebe, na kraju, kakvo je Vaše opšte zdravstveno stanje i jeste li spremni da se posvetite jednom novom biću koje će zavisiti od Vas. Nažalost, ponekada je u određivanju vremena za materinstvo odnosno roditeljstvo presudan socijalno-ekonomski faktor, koji to ni u kom slučaju ne bi trebalo da bude.

Ipak, nekako se prirodno nameće zaključak da je ženi, kojoj je ostavljeno da rađa, upravo samim tim predodredjeno da ne pogriješi i da zna kada je spremna da bude majka u pravom smislu te velike, ako ne i najveće riječi.